Prodavci magle

Prodavci magle

Dana 24. 11. 2017. godine učestvovao sam u Beogradu na sastanku Stalne konferencije gradova i opština (SKGO), na kome je moderator(ka) sastanka Ljubinka Kaluđerović prekinula moje izlaganje, navodeći da tema nisu Arhus centri , već Zeleni saveti. Tim povodom pišem ovaj komentar. Ako je tako, zašto su organizatori na sastanak pozvali Arhus centre? Oni nisu članovi nijednog zelenog saveta. Nisam ni ja, ali sam rekao da sastanku prisustvujem u ime Ivice Ćirića, predsednika Ekološkog pokreta Odžaka (EPO-a), člana Zelenog saveta Opštine Odžaci.

Da li Arhus centri imaju veze sa zelenim savetima? Naravno da imaju. Da nije Arhus centara – ne bi bilo ni zelenih saveta. Ako je data prilika Matoviću da se samopromoviše i promoviše Arhus centar Kragujevac, trebalo je da se i meni da šansa da iznesem ni malo pohvalnu ocenu o radu svih pet Arhus centara i situacije oko osnivanja i rada zelenih saveta. To je onda demokratska razmena mišljenja. Izlaganje je prekinuto, iako nisu saslušani razlozi za davanje negativne ocene. Da li će se neko složiti sa nečijim mišljenjem, stvar je svakog pojedinca.

Organizatorima je izgleda najbitnije da nema disonantnih tonova na sastanku. Bitno je da se Mirku Popoviću dozvoli da komentariše rad Ekološkog pokreta Odžaka i da ga predstavi kao konfrontaciju sa lokalnom vlašću. Gospodinu Mirku Popoviću možemo da kažemo da mi nismo prodavci magle. Ako neko zasluži pohvale, mi ga pohvalimo, a ako se radi o bilo čemu što ugrožava životnu sredinu ili zakonom ili međunarodnim konvencijama priznata prava NVO, onda u oči kažemo ono što imamo. Takvu nameru smo i sada imali. Nama nije primarno da budemo u milosti finansijera. Bitna nam je misija zbog koje smo osnovani.

Pre pet godina prisustvovao sam proslavi petogodišnjice osnivanja Arhus centra Kragujevca, gde su, kao i na ovom sastanku u Beogradu, iznošene uglavnom pohvale i neke opšte, blage ili neutralne kritike. Nisam se tada javljao za reč, jer nisam hteo gospodinu Matoviću da kvarim svečarsku atmosferu. Svoje utiske sa sastanka sam napisao i poslao gospodinu Matoviću. Dogovorili smo se da taj materijal dostavi svim učesnicima. Adrese svih učesnika sam imao i ja, ali sam smatrao da je primerenije da distribuciju uradi gospodin Matović. Koliko mi se čini, on to nije uradio (bar me nije obavestio o tome), a razlog je verovatno sadržaj pisma koji nije bio u saglasnosti sa onim o čemu se govorilo na proslavi. Da i ovog puta ne bih naknadno pisao ono što mislimo u EPO-u i ono što bismo dali kao primedbe na zadatu temu, unapred sam pripremio o čemu ću govoriti.

Ovog puta se radilo o radnom sastanku pod nazivom „Zajednički sastanak zelenih saveta“ i jedna od najavljenih tema je bila „Zeleni saveti gradova i opština – analiza funkcionisanja“, za koju sam se pripremio, a pripremljeni materijal sam nameravao da izložim u okviru „Word caffea“. Hteo sam da izaberem grupu u kojoj bi bila Ljubinka Kaluđerović i da posle izlaganja pripremljeni materijal (u vidu teza za izlaganje) predam Ljubinki. Kako je sastanak bio čista improvizacija, jer od dnevnog reda nije bilo ništa, a sastanak je održan tek da se finansijeru prikaže da je sastanak uspešno održan, umesto realizacije dnevnog reda i rada u četiri grupe „Word caffea“, kako je najavljeno, prešlo se na plenarnu raspravu. Kada sam pokušao da prezentujem pripremljeni materijal, grubo sam onemogućen da nastavim izlaganje. Javno sam rekao moderatorki Ljubinki Kaluđerović da, ako su nas zvali da potvrđujemo ono što njima kao organizatorima odgovara i potvrđujemo ono što oni pričaju, a da nama onemogućavaju da iznesemo svoje viđenje, onda nije trebalo ni da nas zovu.
Za razliku od salonskih ekologa, mi ne moramo da pazimo da ne kažemo koju „tešku reč“ finansijerima. Došli smo da kažemo istinu, pa kom se sviđalo - sviđalo, a kome ne - njegova stvar. Arhus centre i ,,NVO preduzeća“ problem zaštite životne sredine suštinski ne interesuje. Njima je navodni interes za zaštitu životne sredine samo sredstvo za dobijanje novca na velikim projektima.

Odmah na početku sam izneo da je naša generalna ocena rada i Arhus centara i njihovog rada na osnivanju zelenih saveta negativna, loša, slaba. Da je ocena ispravna, pokazuje i broj prisutnih predstavnika zelenih saveta. Bilo ih je tek nekoliko. Mislim da je sastanku trebalo da prisustvuje i otvori ga predsedavajući Odbora za zaštitu životne sredine SKGO, predsednik opštine Koceljeva. Ako je tačna izjava Milana Popovića da zelenih saveta u Srbiji ima 20, od kojih je najmanje deset osnovano uz pomoć BOŠ-a i SKGO, a uz finansijsku pomoć OEBS-a i GIZ-a, pitam se koji su razlozi za veliku nezainteresovanost bar tih zelenih saveta koji su osnovani uz pomoć BOŠ-a i SKGO-a i finansijsku pomoć pomenutih organizacija? Zeleni savet Opštine Odžaci nije osnovan ni uz pomoć BOŠ-a, ni uz pomoć SKGO-a, ni uz finansijsku pomoć OEBS-a i GIZ-a. Sve smo ostvarili „na mišiće“ – kako je rekla Ljubinka Kaluđerović na proslavi u Kragujevcu, kada je pomenula osnivanje Zelenog saveta Opštine Odžaci. Za osnivanje zelenog saveta smo se borili tri godine zato što smo kao ekološka NVO bili veoma zainteresovani da se prava građana i udruženja koja se bave zaštitom i unapređenjem životne sredine institucionalno regulišu u našoj opštini, ali smo zainteresovani da se to uradi i u svim opštinama i gradovima u Srbiji. Pošto je rad Zelenog saveta Opštine Odžaci, posle sedam održanih sednica, blokiran od kada je izabran novi predsednik ovog savetodavnog tela, došli smo na sastanak da iznesemo i tu činjenicu, ali i da čujemo iskustva drugih i predloge koje bi trebalo dati da do blokade rada zelenih saveta ne bi dolazilo.

Gospođa Kaluđerović uopšte nije trebalo da se plaši onoga što sam hteo da iznesem. Sve su to bile činjenice koje sam već objavio u otvorenom pismu koje je objavljeno na sajtu i Fejsbuk stranici Ekološkog pokreta Odžaka - samo ovog puta vezano za pet Arhus centara u vezi sa njihovim radom na osnivanju i radu zelenih saveta. Zamerke na rad Arhus centara objavljene su 26. septembra 2017.

godine – dakle, skoro dva meseca pre održavanja sastanka u Beogradu i u momentu kada nismo znali za održavanje sastanka o radu zelenih saveta. Predstavnici prisutnih Arhus centara su trebali sastanak u Beogradu da iskoriste da demantuju ocene koje sam dao pre dva meseca. Nisam suguran da je Arhus JIS bio direktno obavešten zbog promene imejl adrese, ali verujem da je o otvorenom pismu obavešten od kolega iz drugih Arhus centara. Ako nije – onda je i to dodatni dokaz o (ne)radu Mreže Arhus centara.

Ja nisam išao na sastanak u ime Ekološkog pokreta Odžaka zato što Ekološki pokret Odžaka ima neke moralne obaveze prema BOŠ-u, SKGO,OEBS-u i ostalima. Ekološki pokret Odžaka se samostalno izborio za instutucionalno priznavanje prava iz Arhuske konvencije na lokalnom nivou i ni prema kome nema bilo kakve obaveze. EPO je poslao svog predstavnika jer je zainteresovan da se u Srbiji osnuju zeleni saveti u svih 145 opština i gradova i naročito je zainteresovan da što veći broj građana, a naročito ekološke NVO budu upoznate sa pravima iz Arhuske konvencije. Nažalost, iz iskustva u radu za ,,Bazu podataka” znamo da veliki broj NVO, koje su se po statutima opredelile da se bave (ili navodno bave) zaštitom životne sredine, nije ni čuo za Arhusku konvenciju. Zato je i vrlo začuđujuća izjava Ljubinke Kaluđerović da građani i ne moraju da znaju za ta prava. Ako ne znaju ekološke NVO, pitam se kako će onda znati građani?! Naravno, u svemu ovome glavnu ulogu treba da imaju Arhus centri. Zato sam i počeo izlaganje generalnom ocenom o njihovom radu. Međutim, izgleda da je njima od tog posla mnogo važnije ili najvažnije da dobiju grantove preko kojih će, na 101. način, da daju objašnjenja da Arhuska konvencija ima tri stuba. O problemima sprovođenja Arhuske konvencije na terenu neka brinu male, provincijske ekološke NVO. „NVO preduzeća“ će za to vreme da jurišaju na velike grantove i obezbede platu svojim članovima, koji će onda, posle dobijanja granta, nama i ostalima prodavati maglu na ovakvim i sličnim skupovima. Za te organizacije više nismo sigurni da li su bliže nevladinom ili vladinom sektoru.

Ako ikada više budemo išli na neki sastanak, unapred ćemo tražiti garanciju da će nam biti omogućeno da slobodno izrazimo svoje mišljenje, stavove i predloge.

Preporučujemo: