Svih tih godina, do Drugog svetskog rata, bila je stecište meštana ali i mnogobrojnih putnika namernika.
Kasnije, nakon kolonizacije, i novi stanovnici sela Bački Brestovac rado su svraćali na čašicu razgovora, dobru kapljicu i još bolji zalogaj.
Bilo je to mesto gde su se čule i prenosile prve vesti, one lepe, ali i one druge, mesto gde su se vodili dugi razgovori, bistrila politika, dogovaralo se o mobama i boljem životu. U sklopu Menze nalazio se i Omladinski dom, sa velikom salom i pozornicom u kojoj su se organizovale igranke i sve ostale kulturno-prosvetne aktivnosti omladine. Vreme je, međutim, učinilo svoje. Zub vremena načinio je od Menze i Doma Omladine ruglo. Jednostavno sve je zaboravljeno. U ovo zdanje nekada se omladina okupljala, a sada su, nažalost, našli mesto na ulicama i kafićima.U Menzu se svraćalo,bez obzira na doba dana,a danas je to ruševina.Opasno je i preti da ugrozi nečiji život. Uz Menzu je škola puna đaka,odmah tu nadomak. Zato bi bilo dobro da se preduzmu mere i imovinsko-pravni odnosi hitno reše, a ako postoje velike smetnje da se to učini,trebalo bi energičnim merama bar sanirati i obezbediti objekat, kako posle ne bi bilo kasno.
Trebalo bi razmisliti o vraćanju nekadašljeg sjaja „Menzi“ ili bar otklanjanju opasnosti po grđane i decu. Da li se od sadašnje vlasti tome možemo nadati u skorijoj budućnosti?
Tihomir Katić